Uzroci neplodnosti su brojni i ne do kraja definirani, a to mogu biti: tjelesni nedostaci vezani za reproduktivni sustav (npr. začepljeni jajovodi ili anovulacija kod žene, ili nedostatak spermija kod muškarca), starija dob žene, posljedice nezdravog stila života (povećana tjelesna težina, hormonski otrovi, stres, pušenje i sl.), psihološki uzroci (npr. traume, strahovi) i sl.
U mnogih parova uzroci se konvencionalnim testiranjem niti ne otkriju pa se govori o idiopatskoj neplodnosti (neplodnosti nepoznatog uzroka).
Kada treba početi s pretragama?
Do trudnoće ne treba doći odmah i normalno je da to potraje nekoliko mjeseci. Ako par, uz redovite spolne odnose otvorene životu, ne uspijeva postići trudnoću tijekom godinu dana, savjetuje se da krenu s medicinskom obradom.
Dob žene i neke trenutne životne okolnosti (stres, nove okolnosti života i pojačani zahtjevi- preseljenje, novi posao, putovanje) mogu dovesti do toga da postizanje trudnoće potraje dulje.
Iako se ženama koje su starije od 35. godina savjetuje početak dijagnostičke obrade i ranije, već ako unutar 6 mjeseci nije postignuta željena trudnoća, treba biti svjestan da u starijoj dobi postizanje trudnoće može i prirodno duže potrajati.
S druge strane, mudro je i ne čekati predugo na medicinsku obradu kako bi se što ranije utvrdili uzroci i pristupilo terapiji.
Koje pretrage je potrebno napraviti?
Muž se treba javiti liječniku obiteljske medicine koji će ga uputiti da obavi analizu spermiograma te ga kasnije, na temelju nalaza, može uputiti specijalistu urologu i/ili andrologu na dodatne preglede te krvne i mikrobiološke pretrage.
Žena se treba javiti svom ginekologu te napraviti preporučene pretrage (ginekološki pregled i ultrazvuk, testirati spolne hormone iz krvi, eventualno provjeriti prohodnost jajovoda i napraviti određene mikrobiološke ili ostale preporučene pretrage ovisno o zdravstvenom stanju).
Budući da je svaka žena posebno radi cikličnosti svoje plodnosti i menstruacijskih ciklusa, važno je dobiti uvid u ciklus svake pojedine žene tako što će ga ona naučiti kvalitetno pratiti uz stručnu pomoć izučenih podučavatelja.
Praćenje ciklusa otkriva nam obrasce u ciklusu svake pojedine žene (obrasce menstruacije, sluzi i suhih dana) te njihove pravilnosti i nepravilnosti.
Praćenje ciklusa omogućava također ciljati vrijeme za vađenje krvi za pretrage hormona što je od ključne važnosti za pravilnu dijagnostiku hormonskih i funkcionalnih problema s plodnošću.
Mnogi uzroci spadaju u kontroverzne dijagnostičke kategorije
Fizički uzroci neplodnosti mogu potjecati od žene (20-35%), od muškarca (20-30%) ili mogu biti obostrani (25-40%). Nekad ih čak konvencionalnim metodama dijagnostike nije moguće niti otkriti pa se govori o idiopatskoj neplodnosti koja zahvaća 10 do 20 % parova, te 80% žena dobi preko 40 godina.
Ono što se u konvencionalnom pristupu zanemaruje je praćenje ženskog ciklusa, te cerviks i cervikalni uzroci neplodnosti čime medicinski pristup parovima ostaje nepotpun. Važno je znati da postoje drugi načini medicinskog liječenja, kakav je restorativna reprodukcijska medicina (RRM), koja itekako uključuje funkciju cerviksa tako što parovi budu podučeni suvremenim i kvalitetnim metodama praćenja ženskog ciklusa. Pokazalo se kako uz takav detaljan dijagnostički pristup u RRM otkriju do tada neprepoznati uzroci i svega 0,5% parova ostane bez jasnog uzroka neplodnosti.
U svakom slučaju, mnogi uzroci „neplodnosti“ spadaju u neku vrstu kontroverzne dijagnostičke kategorije jer je uz njih moguća spontana prirodna trudnoća. Oni uključuju nejasnu neplodnost, blagu endometriozu, cervikalni faktor ili blagi muški faktor. Osobito blaga odstupanja muškog faktora spadaju u spektar nejasne etiologije neplodnosti.
Danas se često u žena otkrije i nizak Anti Mullerov hormon (AMH) i obznani se kao glavni uzrok neplodnosti, što nikako ne mora značiti. Tome svjedoče brojne žene koje su uz nizak AMH hormon prirodno ostale trudne, neke i više puta.
Moguć je detaljan i personaliziran medicinski pristup
Uz često površan dijagnostički pristup, bez uvida u ženin ciklus, i sa ciljem da se čim prije postigne trudnoća bilo kako, liječenje „neplodnosti“ često se nepotrebno svodi na invazivne i skupe postupke medicinski pomognute oplodnje (MPO). U prilog tome govore i istraživanja kojima se pokazalo kako nema dovoljno dokaza za njihovu veću učinkovitost od čekanja na prirodno začeće kod dobro obrađenih parova i unatoč tome što se terapijski kod većine parova može drugačije pristupiti.
Mnogi parovi su mi posvjedočili kako imaju osjećaj da im se nitko nije dovoljno posvetio i da su prebrzo upućeni u postupke medicinske oplodnje što im je često ponuđeno kako jedina opcija.
Treba znati da je moguć detaljan i personaliziran medicinski pristup za pomoć u postizanju prirodne trudnoće. Više o tome pronađite na ovom linku.
